Das ist Walter-Sarajevo
četvrtak, 02.12.2004.
Otišao je zauvjek
|
30.11. u 11:55 prestalo je da kuca srce moga Dede...mog drugog oca, Zauvjek ces biti u mom srcu i mislima.... Tvoja Amila |
- 11:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 03.11.2004.
Tu noć kad si se udavala
|
Polako ali sigurno se primiče decembar... Mjesec kada bih i ja trebala uploviti u bračne vode. Pa dobro, sa svoje 24. godine smatram se jako mladom. Dobro, ako ne bas jako mladom, onda bar relativno... Ali, nekako mi se čini da stalno uskačem iz jedne obaveze u drugu, skola, srednja skola, fakultet, brak. Ok dvije godine je proslo od kada sma zavrsila fax, ali mi nekako brzo. I da, sve su to slatke obaveze, ali su opet obaveze. Eto, vrijeme se primiče, a imamo toliko stvari za uraditi. Srediti stan, kupiti namještaj, rezervisati medeni mjesec (za koji usput rečeno još uvjek nismo sigurni gdje idemo), organizirati svadbu za oko 200 zvanica, pozivnice, sašiti vjenčanicu.... Uh...ne znam gdje bih prije počela, ali kao što bi rekla moja Irma (kuma), to su sve stvari u kojima treba uživati...Realno imamo dosta vremena. Vjenčanica???? To je nešto o čemu život svaka curica mašta od malena, ja pojma nemam kakvu bih htjela. Imam neke ideje, ali nju će mi kuma šiti, nadam se da i ona ima nekih super ideja. Vjencanicu ce mi praviti Kao Pao Shu,-> Irmica (medic medeni) je moja kuma. :) Eto, vjencanicu smo "sredili", znamo i mjesto odrzavanja vjencanja.... znamo svasta nesta, a nista jos nismo uradili... Volim ovaj slatki stres, ali mi istovremeno pojede zivce.. Da li se je ikome od vas desilo da jednim trenutkom nesto toliko silno zelite, a drugim vas je neopisivo strah, da biste najradje odustali??? Kazu da je tako kod vecine mladenaca, pa ipak je to neka promjena, i normalno da postoji i strah... Medjutim, meni se stalno kroz glavu vrte riječi moje mame, koje mi je nekada govorila, :"nikada ti negdje nece biti bolje nego tvojoj kuci, nikada neces biti bezbriznija nego sto si sada". Jednostavno znam da je tako...i jako mi nedostaju moji mama i tata....iako jos uvjek zivim sa njima, iako se jos nisam udala vec mi nedostaju...Stalno imam neki osjećaj da nisam dovoljno vremena provodila sa njima...ne znam... iako cu zivjeti udaljena od njih 15 minuta...ali.... je li se ovo samo meni dogadja??? Cudnom pesmom zvoni drum... te su zime svatovi došli po nju.... |
- 15:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Ispravka posta Nagradna igra
|
Selma je moja drugarica, koju je jako pogodio moj post. Sta dragi, te nagovorio, koji dragi Pa Selma sa njim sam bila kada sam ubacila sve kupone i racune A ko ti je skupljao onenjihove letke... Tacno je da je Selma cijelo vrijeme insistirala da ubacim racune i davala mi letke, ali nayalost ja sam sve te letke pobacala. A nove letke mi je dragi dao. Zao mi je Selma, al tako ti...je... E da jos je bila ljuta i rekla mi je >jal te covjek drzao na glavi ili pod nogama tebi je isto.... eto, a sve radi toga ko je kriv.... eh..... |
- 14:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Nagradna igra
Nikada....ali bas nikada nisam igrala nagradne igre, Loto, Bingo, Sportsku...nikada nista. Zašto?? možda je to moj umišljaj da je to namješteno, pa čak i onda kada su izvlačenja javna...sve i da stojim pored ne bih vjerovala...Međutim, u novom Sam Shopu (najsličnije DM-u) je počela nagradna igra, da ukoliko račun za proizvode koje ste kupili iznosi sto maraka ili preko, imate pravo učešća u igri. Naravno ja nikada u to nisam vjerovala, niti mi ja palo na pamet da ubacim ni jedan račun u kutijicu. Jednu veče, kada sam kupovala dragom parfem, uspio me je ubijediti da sve račune lijepo stavim u kutijicu. :) Eto, danas na poslu ulazi kolega u kancelariju i kaže: " dobila si nagradu Sam shopa". Ja: "otkuda ti to?" On: "pa pise tvoje ime i prezime i adresa među deset izvučenih i objavljenih u novinama" Otišla sam po nagradu, mobitel... mislila sam da ce mi dati neki bas bljak. Dobila sam malu preslatku Motorolicu. MOj svaki mobitel je Motorola :), to me je učinilo još sretnijom. Slatka, lijepa zenska... Niti bolja, niti gora od mojih prethodnih... ali to i nije bitno...bitno je da mi je baš popravilo dan...baš se super osjećam... I znate šta, od sada ću redovno ubacivati račune u kutijice za nagradu... ništa ne gubim... Naprotiv... P.S. sliku ću postaviti malo kasnije |
- 13:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 27.10.2004.
|
Mrzim kada dajem sve od sebe, a nista mi ne ide. Mrzim kada nešto čekam dugo vremena, a to nikako da dođe. Mrzim kada nešto planiram, a to se odgodi. Mrzim što se za sve uvjek osjećam krivom, čak i kada nisam kriva. Mrzim što svi misle šta je za moje dobro, a nisu ni svjesni koliko me neke takve svari bole i uništavaju. Eto, i sada se osjećam krivom, zato što se žalim...kome? tastaturi , monitoru, papiru.... Iskreno, ja sam jako sretna. Jesam ozbiljno. Iako o nekim bitnim stvarima u zivotu ne upravljam ja, već pojedini ljudi, koji nažalost odlučuju u moje ime, kao što vec rekoh, za moje dobro....... I kada oni odluče, tako postave stvare...da ispadne da sam ja sama odlučila. Neki kažu da Sreća ne postoji. Postoji samo izbjegnuta nesreca. Ko zna...možda... Ipak, ja želim vjerovati i vjerujem da sreća postoji, iskusila sam je, iskušavam je svakodnevno, ok uz male doze razočaransoti, ali opet sreće je više. Eto, a kada neko pročita ovaj post (ukoliko ga iko uopće pročita), rekao bi da sam ja nesretna.... Nisam...stvarno nisam...samo sam malo nezadovoljna... |
- 15:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #
petak, 10.09.2004.
Nedostaješ mi
|
Već 6 dana je na putu....još 8 dana će biti na putu.... Usamljena sam jako... mrzim Italiju, mrzim posdiplomski radi kojega si morao otići na šugavih 15 dana... mrzim šugave vize radi kojih ja nisam mogla otići s tobom... ne volim dane bez tebe, ne volim šetnje bez tebe, ne volim pauze na poslu bez tebe, ne volim izlaske bez tebe, ne volim društvo ako ti nisi uz mene, ne volim....ne voli ... ne vol... ne vo... ne v... ne... n... :( :( |
- 14:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #
utorak, 07.09.2004.
Ringo
Eto, nakon dugo vremena da i ja nesto napišem na svom blogu. Dugo me nije bilo, posao, kuća, izlasci i opet u nedogled na isti način. desilo se puno stvari, o kojima bi bilo jako zanimljivo pisati, a i Vama koji ovaj blog čitate, ukoliko ima takvih, zanimljivo čitati. Međutim, juče sam saznala nešto što me jako potreslo, i naravno odlučila sam pisati malo o tome. N..., inače moj najdraži, najljepši, najpametniji, najšarmantniji...sve naj...rođak...ima pudlicu, apricot boje, -->RINGO. Ringo je star mislim oko 10 godina, manje više...nije bitno. Jedan divan prelijep cukica, umiljat. Nažalost baksuz cukica...imao je par okršaja sa psima, u jednom od tih okršaja sa njemačkim ovčarom, prije nekih 8 godina je teško nastradao. Međutim, mali borac, se izvukao, nakon operacija i vratio se svojim gazdama u toplinu njihovog doma. Najviše mažen i pažen u porodici, najviše fotografisan, najljući u porodici "M" , što je vjerujte mi veliki uspjeh, obzirom da smo u tome do sada nenadmašivi ili što bi Balaš rekao "nenadjebivi" bili N... i ja. Off tema: Prije nego napišem šta se dešava malo Ringu, jedan, ali samo jedan mali dio provala koje su se desile tom cukici, moram vam napisati. Mjesto radnje Hvar-učesnici N..., N....., moj brat, Ringo i ja. Ljeto, 22:30 (otprilike), odlučilo smo da pršetamo svoe guzove, idemo u "Ludu koku" (diskoteka na Hvaru). Naravno svi čekamo N... da se spremi. Sjedimo na terasi i pričamo. Ringo stalno skače Nikoli na nogu, međutim u zanosu prče, nakon par upozorenja upućenih Ringu, tip prestane obraćati pažnju na Ringa. Nakon par minuta Ringo prestaje skakutati po njegovoj nozi i zadovoljno odlazi. Nikola i dalje priča i priča... Najednaputa se udari po nozi i kaže" a stvarno šta mi ovo više gmiže po nozi"... Uskoro nastaje smjeh, ja (koja inače nisam gadljiva, povraćam od muke, A... umire od smjeha, Nikola panično lovi Ringa po dvorištu sa željom da slatko zadavi i viče "gad mi je svršio po nozi".... !0 minuta kasnije, N... izlazi iz kuće i govori: "Djeco spreman sam, idemo?" Naravno sve je propustio...i ne konta čemu takvi izrazi lica na njegovim najmilijim prijateljima. Eto, možda vama nije smješno, možda niti gadno, ali nama je u tom trenutku bilo. Juče sam dobila mail od N... Ringa moraju dati na uspavljivanje, težak je srčani bolesnik, stalno se guši, lijekovi ne pomažu. Ko će ga odvesti?kada? ne znam, ali vjerujem i znam da im je teško. i jako sam tužna. Ringica.... |
- 16:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 30.08.2004.
Jedan savim novi Ćiro
|
Stvarno ne mogu da vjerujem. Djeca, pa kakva su ta danasnja djeca??? Moja geberacija, je stvarno svasta radila ali nikada ovakve gluposti, stvarno sam razocarana. Maloprije sam dobila mail od prijateljice koji kaze: Naravno Ciro je bio tu svo vrijeme.Najeli smo ga dobro i mislim da ce biti sit do sledeceg ljeta.U subotu je bio bijele boje a vec u nedelju nije.Naseg Cira je neko isarao sa crnim flomasterom po glavi i po tijelu.Malo je smijesan tako .Vidi se da su ga neka djeca uhvatila i sarala po njemu. Stvarno, koliko god nekome smjesno bilo, meni se place. To je jedan tako divan i umiljat cukica. Ne mogu ni da zamislim kako sada izgleda???? uzas |
- 16:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 04.08.2004.
Borolete
|
Ovih dana drma me neka tuga, tada obično bježim od stvarnosti i sjećam se nekih stvari, poput onih Fax krpi, Cipiripi eurokrema, Medenih Srca, Pekabela sladoleda, majci Počeši pomiriši.... svega necega što smo svakodnevno jeli, gledali, nosili.... Tako su na red došle i papuče, koje su obilježile svako moje ljetovanje. Ne znam zašto, ali svi smo ih nosili. Sjećate li se papuča koje su se zvale BOROLETE? Ne Borosane, koje su bile sastavni dio uniforme svake čistačice i prodavačica u radnjama cipela. Borosane su bile plave boje, sa antomskim đonom, rupama na prstima i peti, bile su do gležnja i vezale su se na pertle. Pitam za prave Borolete Bilo ih je dvije vrste: prve --> tvrdi, debeli gumeni đon, udoban, i preko risa je išlo nesšto gumeno sa tri debele pruge plava, bijela, plava. Druge--> tvrdi, debeli gumeni đon, udoban, i preko risa je išlo nešto gumeno sa 16 tankih pruga otprilike debljine 5 mm, plava bijela, plava, bijela, plava, bijela.... Čudno je to bilo, niti jedno djete nije volilo ove prve, valjda zato što su takve obično nosili stariji ljudi, ili smo ih viđali, najčešće, u wc-ima kao papuče za kupatilo ili nedaj Bože poljski WC. Svako dijete, pa tako i ja sam uvjek htjela ove druge, sa sitnim prugicama. Naravno, tu je uvjek nagrabusila moja mama, koja je pred more strpljivo išla samnom u kupovinu. NE, neću taj kupaći, hoću plavi tamno (stvarno sam bila čudno dijete, nikada nisam volila "normalne" boje kao ostale curice), ne, hoću providne peraje vidjela sam da ih čika Rus ima (naravno kada je profesionalni ronilac!!!)...ne hoću Borolete sa prugicama malim. Kao uzinat mali broj takvih boroleta, nigdje nije bio. Bile su samo one WC Borolete, sa 3 pruge, u svim velicinama. Mama nije posustajala, obisla je po najvecoj vrucini sve radnje samnom u nadi da ce naci broj 25. Nakon par sati, bolje receno skoro citavog dana, nasli smo ih. Probala sam ih. Kako sam imala jako malu i osjetljivu nogu, a moje Borolete iz snova imale su siroko ono sto ide preko risa, malo su me zuljale i pri hodu mi vrijeđale prste. Mama super su, bas su udobne, i lijepe, vidis da su bolje od onih prije. mama nije znala da su mi neudobne, pa mi ih je naravno kupila. Sva sretna otisla sam na more, jedva sam cekala da svoje prijateljice i rodice na moru vidim u njihovim ruznim boroletama. bila sam glavna, na moru, svi su htjeli da malo pronosaju moje papuce, ali im nisu mogle, jer sam imala najmanje stopalo. :) :) Sutra je dolsa Tanja na more. Tanja je vec bila velika, ja sam trebala poci u prvi razred, kada je ona upisala fakultet. Od sve djece, volila je samo mene. Uletila sam u njeno dvoriste u nadi da cu joj pokazati da imam iste papuce kao i ona. Pogled mi je pao na njene borolete. Tanja je imala nove sa malim crticama, debelim udobnim đonom, crveno-bijele. Nije bilo kraja mojoj tuzi. Mrzila sam svoje borolete, od ljutnje kada sam se vracala kuci, razdvojila sam đon od ovoga gore. Došla sam kući plačući. Tataaaaaaa pukle su mi borolete. tata je rekao:"Nemoj plakati ides sa tatom u grad, tata ce ti kupiti nove jos ljepse." "Hocu ovakve ,ali crvene tata" "Ako bude kupit ce ti tata" "Ima ima....vidjela sam ih kod Tanje" ............ mama me je sa strane promatrala i samo se smijala. naravno, tata nije razumio zasto. Stvarno mame najbolje poznaju svoju djecu i njihove smicalice. |
- 14:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
*** ***
Blogovi koje redovno čitam
http://zutaminuta.blog.hr http://pticatrkachica.blog.hr http://smisao.blog.hr/ |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||